Kult drveta u prevenciji i lečenju bolesti u našoj tradicionalnoj kulturi

Ivana Čirjaković Sažetak: Kult drveta u našoj narodnoj tradiciji datira od paganizma. ’’Još Konstantin Porfirogenit spominje Slovene koji su zauzeli ostrvo Sv. Georgije i prinosili žrtve pored ogromnog hrasta’’. [1] ’’Na Južne Slovene se odnosi podatak iz žitija Sv. Nauma Ohridskog s početka desetog stoleća, gde se izričito kaže kako narod poštuje kamenje i drveće.’’ [2] Verovanje u duhove ili demone utelovljene u vegetaciji predstavlja raniji stupanj animizma, dok se kasnije razvijaju predstave po kojima se drvo smatra staništem određenog duha, koje on može i da napusti. Još Plinije Stariji iz I veka posle Hrista rekao je za drveta da su ’’hramovi bogova’’, numinum templa. [3] Drvo je dakle stan božanstva, ono je prvi i najprimitivniji hram i njegova lekovita snaga ogleda se u snazi božanstva ili demona koji u drvetu živi. O tome ima puno tragova u mnogim narodnim pripovetkama i pesmama, u toponimima i imenima manastira koji su možda nastali na mestima tih starih gajeva, kao što su Orahovac, Krušedol, Grabovac. Sveto drvo, zapis, koje ritualno obilazi povorka krstonoša i u njegovu koru urezuje krst, poštovano je i tabuisano. Ne sme se seći, sa njega se ne otkidaju grane, niti se njegovi plodovi koriste. Ovo verovanje se zadržalo do danas. Vuk Karadžić je ostavio zanimljiv zapis o ’’sjenovitom’’ drvetu.’’ ’’Kad se ko boji da nije sjenovito ono drvo koje je posjekao, valja da na panju njegovu živoj kokoši odsječe glavu onom sjekirom, kojom je drvo sjekao, pa mu neće ništa biti ako bi drvo bilo sjenovito.’’ [4] Naš narod je verovao da od ovih demonskih bića dolaze mnoge nesreće i bolesti, pa je imao potrebu da ih na neki način pridobije i umilostivi prinoseći drveću, kao njihovom staništu, prvo krvne a kasnije, primanjem hrišćanstva, beskrvne žrtve u vidu hleba i vina. Pravoslavna crkva se sa kultom drveta brzo izmirila, pa u mnogim obredima učestvuju i sami sveštenici. U narodnoj religiji drveće je podeljeno na srećno i nesrećno, tj. ono koje je nastanjeno dobrim i ono koje su zaposela zla bića, veštice, đavoli... U srećno drveće ubrajaju se hrast, leska, dren, tis, lipa, vrba, jabuka, breza, dok se treba čuvati oraha, zove, kruške, bagrema, duda, bresta... Prema svemu dosad rečenom o snazi kulta drveta u našem narodu, može se izvesti zaključak da su različite vrste drveća imale veliku ulogu u prevenciji i lečenju bolesti, što ćemo iz daljeg teksta videti na osnovu obimne literature o ovom pitanju, kao i iz mnogih magijskih radnji i običaja koji su sačuvani do današnjih dana. Narodni muzej Čačak LITERATURA Špiro Kulišić, Stara Slovenska religija u svetlu novijih istraživanja, posebno balkanoloških, djela knj. LVI,Sarajevo, ., 60. Isto, 61. Veselin Čajkanović, Stara srpska religija i mitologija, Beograd, ., 172. Vuk Stefanović Karadžić, Život i običaji naroda srpskoga, Beograd, ., 223. Špiro Kulišić,P.Ž.Petrović,ć,Srpski mitološki rečnik,Beograd,.,78. Isto, 78. Veselin Čajkanović, O magiji i religiji, Beograd, ., 130. Veselin Čajkanović, Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama, Beograd,., 78. Veselin Čajkanović, O magiji i religiji, Beograd, ., 130. Isto, 196. Snežana Šaponjić Ašanin, Etnoprevencija u očuvanju zdravlja dece, Za zdravlje (VII naučni skup), Rajačke pivnice, ., 182. Milan Đ. Milićević, Život Srba seljaka, Beograd, .,309. Veselin Čajkanović, Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama, Beograd,., 82. Isto, 89. Isto, 21. Milan Đ. Milićević, Život Srba seljaka, Beograd, 1984.,301. Isto, 278. Isto, 190. Veselin Čajkanović, O magiji i religiji, Beograd,1985., 131. Milan Đ. Milićević, navedeno delo, 291. Špiro Kulišić, Petar Ž. Petrović, Nikola Pantelić, navedeno delo,193. Veselin Čajkanović, Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama, Beograd 1994. god., 98. Isto, 125. Isto, 144. Stevan Tanović, Srpski narodni običaji u Đevđelijskoj Kazi, Srpski etnografski zbornik , Beograd, 1927. god., 431. Milan Đ. Milićević, navedeno delo, 195. Isto, 321. Veselin Čajkanović, Rečnik ..., 63. Milan Đ.Milićević, navedeno delo, 305. Isto, 312. Veselin Čajkanović, Rečnik... #hrast #lečenje #Čajkanović
Back to Top